ČAROBNI BRIJEG – Thomas Mann – Lektira

ČAROBNI BRIJEG

O djelu: Knjiga je inspirisana Mannovim trotjednim putovanjem u Švajcarsku u posjet svojoj bolesnoj ženi u sanatorijum, 1912. godine. Prvi dio knjige tačno bilježi Mannove utiske samog mjesta i njegove kulture. Kao i Hansu Kastorpu, glavnom liku, i Thomasu Mannu je bilo dijagnosticirano vlažno mjesto u plućima, pred kraj njegove posjete, ali, srećom, on nije ostao. Mann je odlučio da opiše opasnost pred mješavinom slobode i bolesti koja mlade ljude izoluje i odvraća od stvarnog i aktivnog života. Originalno, “Čarobni brijeg” bio je zamišljen kao novela veličine “Smrt u Veneciji”. Međutim, Mann je uskoro shvatio da priča sama uzima svoj tok. Početak Prvog svjetskog rata primorao je Manna da obustavi rad na romanu i ponovo procijeni svoje gledište o evropskoj kulturi. Poslije rata pregledao je sav materijal, osmišljajući ga ovaj put kao kritiku na nezdrave i destruktivne sile koje kovitlaju Evropom i koje su u nekoliko godina dovele do rata – na sile koje je smatrao isključivo odgovornim za krvavu katastrofu. Bilo mu je potrebno 12 godina da završi ono što je vidio kao “ozbiljnu šalu”. Knjiga je odmah primila priznanje kod izdavača u Njemačkoj i brzo postala popularna u Evropi i Americi. Mann je smatrao da “Čarobni brijeg” treba da se čita dva puta da bi se potpuno uživalo. Dobio je Nobelovu nagradu, 5 godina kasnije, 1929. Continue Reading…

Đulabije – Stanko Vraz – Lektira

Đulabije Analiza djela

Đulabije su cilkus ljubavnih pjesama koje je Vraz počeo objavljivati u Danici 1837. godine, da bi ih zatim izdao u zasebnoj knjizi 1840. godine. Vraz je napisao jos treći i četvrti dio tog ciklusa pjesama koje su nasuprot I. i II. pjevanju posvećene domovini. Continue Reading…

JUNAK NAŠEG DOBA – Mihail Jurjevič Ljermontov

JUNAK NAŠEG DOBA O DJELU:

Najvažnije Ljermontovo djelo, ”Junak našeg doba”, romantični je i prvi psihološki roman u ruskoj književnosti, ali već dijelom i najava ruske realističke proze.

Glavni je junak romana, Pečorin, jedan od najuspjelijih likova u dugoj galeriji ”suvišnih ljudi”, tako karakterističnih za rusku prozu te jedan od prvih podvojenih likova u europskoj književnosti. Continue Reading…

FAUST – Goethe – Lektira

FAUST

”Faust” je najveće djelo, tj. dramska pjesma Goetheova književnog stvaranja. U pjesmi Goethe daje sintezu svog sveukupnog umjetničkog stvaranja, široku panoramu suvremenog života i raznih društvenih sredina.
U legendarnom dr. Faustu stvara najgrandiozniji lik novije europske književnosti, simbol ljudske težnje za spoznajom i napretkom.
U povijesti je svjetske književnosti Goethe vjerojatno posljednji europski književnik koji u potpunosti zastupa bezgranično poštivanje antike. U simbolici drugog dijela ”Fausta” antika igra veliku ulogu, a na nas ona, pored sve umjetničke snage Goetheovih stihova, djeluje kao muzealna starina koja traži vodiča, tj. komentar. No za razliku od Danteove poeme, taj nam vodič neće razotkriti burno društveno zbivanje određenog povijesnog trenutka koji u sebi nosi opću značajnost, nego idejne apstrakcije i razmatranje Goetheova filozofskog pogleda na svijet. Continue Reading…

RAZBOJNICI – Schiller – Lektira

RAZBOJNICI – Schiller – O Djelu

Drama je uspješna umjetnička transpozicija Schillerova svjetonazora po kome je svijet poprište neprestane borbe suprotnosti: dobra i zla, strasti i dužnosti, visokih ideala i društvenih ograničenosti.
”Razbojnici” i ”Spletka i ljubav”, Schillerove mladenačke drame, protest su genijalnog mladića koji je osjećao život onako kako su ga osjećali najnapredniji ljudi njegove zemlje. U njima je sadržana istina o poniženju i veličini čovjeka u onom vremenu, i to u takvom obliku da gledateljima progovara neposredno i uzbudljivo. Continue Reading…

OLUJA – Shakespeare – Lektira

OLUJA – O Djelu

U “Oluji” (”The Tempest”, 1611.) Shakespeare nas vodi na samotan otok na kojem je sva radnja odraz nekadašnjih burnih događaja i doživljaja. Prospero je milanski vojvoda koji nakon progona iz Milana živi na otoku s kćerkom Mirandom. Njegova moć leži u knjigama, u duhovnom znanju koje je toliko izoštrio tijekom dvanestogodišnjeg boravka na otoku da je zavladao čak i prirodnim silama. Pustolovine i otkrivanje nepoznatih svjetova, ljubav, čežnja za nježnošću, dodir s onim tajanstvenim i nevidljivim oko nas, susret s naoko bajkovitim svijetom, sve je to samo dio velikog bogatstva koje se krije u jednom od najljepših oproštaja od svijeta kazališta i života.

Glavni junak Prospero pita se što je taj pusti otok ako ne samo kazalište u svojoj biti, stvarnost koju on pokušava humanizirati, ali ne uspijeva. Prospero na kraju predstave odbacuje čarobni štapić i knjigu, odriče se moći i stvaralačkog čina baš kao što Shakespeare sažimlje jedan aktivan i uspješan život, smatra redatelj Kunčević. Dodaje da se “Olujom” Shakespeare oprašta sa svijetom, pisanjem, teatrom i svojim životom, što je glavna poruka djela.

Shakespeare je svoj dramski opus dovršio u duhu smirenja. Njegove posljednje drame, “Cimbelin”, “Zimska priča” i “Oluja” su različito ocjenjivane. U tim dramama, nazvanima “romancama” (što nema veze s hrvatskim značenjem toga pojma), radi se o fantazijskom svijetu napučenom duhovima i neobičnim događajima; zapleti i sukobi potencijalno tragične naravi razrješuju se na čudesan i bajkovit način; ličnosti nemaju realističnu dimenziju nego su više nalik likovima iz bajki ili narodnih priča. Continue Reading…

MRTVI KAPITALI – Josip Kozarac – Lektira

U dvjema većim pripovijestima, koje se obično klasificiraju kao romani, i to u ”Mrtvi kapitali” (1889.) i ”Među svjetlom i tminom” (1891.) htio je Kozarac dati širu sliku hrvatskoga društva, iznijeti u prvom redu likove inteligenata i poluinteligenata, biti kritičan prema svemu tome i naći izlaz za put u bolji život.

MRTVI KAPITALI SADRŽAJ

Jednog je kolovoskog popodneva stari Matković šetao i naišao na nekoliko kola natovarenih snopljem pšenice. Obratio se seljacima na kolima zaprijetivši im da više neće raditi kod njega ako budu kasnili, no oni su znali da će to njegovo loše raspoloženje proći za koji časak. Matković je uskoro stigao kući, gdje se sa svojom gospođom i starijom kćeri Ankom porječkao oko kruha, no Anka ih je sve ubrzo pomirila. Dolazi poštar i donosi dva pisma: jedno od sina Luje iz Zagreba, a drugo od kćeri Nele iz R., nedaleke varoši, te jedan službeni spis od gospoštijskog ravnateljstva i ”Bazar”, adresiran na gospođu Matković. Sin Lujo traži još novaca, no Matković kaže kako mu ne da više. Anka odlazi do majke. Gospođa Matković čita Nelino pismo; ova joj piše kako se mladići otimaju za nju, kako joj druge djevojke zavide. Gospođa žali što i Anka nije takva i govori joj da moraju ići k Neli u varoš na ples da Anka upozna kakvog mladića jer ju je već strah da se Anka nikad neće udati u ovom selu.

Continue Reading…