FAUST

”Faust” je najveće djelo, tj. dramska pjesma Goetheova književnog stvaranja. U pjesmi Goethe daje sintezu svog sveukupnog umjetničkog stvaranja, široku panoramu suvremenog života i raznih društvenih sredina.
U legendarnom dr. Faustu stvara najgrandiozniji lik novije europske književnosti, simbol ljudske težnje za spoznajom i napretkom.
U povijesti je svjetske književnosti Goethe vjerojatno posljednji europski književnik koji u potpunosti zastupa bezgranično poštivanje antike. U simbolici drugog dijela ”Fausta” antika igra veliku ulogu, a na nas ona, pored sve umjetničke snage Goetheovih stihova, djeluje kao muzealna starina koja traži vodiča, tj. komentar. No za razliku od Danteove poeme, taj nam vodič neće razotkriti burno društveno zbivanje određenog povijesnog trenutka koji u sebi nosi opću značajnost, nego idejne apstrakcije i razmatranje Goetheova filozofskog pogleda na svijet.

FAUST – SADRŽAJ

Mefistofeles razgovara s Gospodom o doktoru Faustu. Gospod mu dopušta da ga Mefistofeles iskuša.
Faust je čovjek koji se ne zadovoljava znanjem koje posjeduje i želi otkriti nešto više. Promatra znak makrokozma i znak Zemnog duha, kojeg i doziva.
”Ti preklinjo si mene da se javim
Moj glas ti htjede čuti, moj vidjet lik,
Pa ganuo me duše tvoj krik.”
Faust htjede popiti napitak iz svoje bočice, ali su ga omela zvona i pjesma.
”Napitkom zadnjim nek mi duša sva
ko pozdravom sad novi slavi dan.”

Uskrs je i svi građani izlaze van u šetnju, pa tako i Faust i Wagner. Prolaze pored seljaka, od kojih jedan govori Faustu da je dobar i ugledan doktor.
Faust na putu susreće psa kudrova i odvodi ga kući. Dok on prevodi evanđelje, pas se pretvori u Mefistofelesa. Faust ga pokušava zadržati, ali to mu ne polazi za rukom. No Mefistofeles ponovno dolazi Faustu i njih dvojica sklapaju dogovor.
”Ja ovdje ću ti vjerno služit.
Na mig tvoj ja ću uvijek biti spreman,
Al tamo kad se sretnemo mi,
To isto činit ćeš mi i ti!”
Neki đak dolazi Faustu po savjet. S njim priča Mefistofeles prerušen u Fausta.
Mefistofeles odvodi Fausta u krčmu u Leipzigu da mu pokaže kako neki ljudi dobro žive.

”Da vidiš: Život nije crni petak.
Jer ovom svijetu svaki dan je svetak.”
Fausta vode Mefistofeles i vještica koja mu daje napitak koji će mu produljiti život.
Faust upoznaje Margaretu (Gretu), koja mu se jako svidi, te mu Mefistofeles raznim spletkama omogući da ona bude njegova. Faust i Mefistofeles svjedočit će da je muž Margaretine susjede Mark mrtav. To je Mefistofelesu prilika da bude s njom.
Greta svom dušom voli Fausta, i on nju, no smeta joj što on nije vjernik kao ona. No ne sviđa joj se Mefistofeles. Faust joj daje bočicu s napitkom od kojeg će njezina majka čvrsto zaspati, pa će on doći ka Greti.
Greta priča s Lizom o djevojci koja je ostala trudna. Gretin je bratić Valentin razočaran njezinim postupcima. Potukao se s Faustom i Mefistofelesom te umro. Gretu u crkvi progoni zao Duh. Ona biva zatočena u tamnici.
Valpurgina je noć i Mefistofeles je poveo Fausta na proslavu u kojoj sudjeluju duhovi, vještice i slično.
”Za jabukama tim ste ludi,
od raja veći ih muško žudi.
A meni itekako godi
Što i moj vrt njima rodi.”
Faust je ljut na Mefistofelesa i želi izbaviti Gretu iz tamnice, te njih dvojica oslobađaju Gretu. Faust leži na livadi mrtav umoran.
U međuvremenu, carevi podanici govore caru kako nema više novca, i Mefistofeles glumi dvorsku ludu te im govori da će on pribaviti novac, i mnogo više nego što treba.
Na karnevalu se pojavljuju mnogi likovi, među njima i Pluton, a na kraju izbija veliki požar.
Carevi su podanici sretni što je uveden papirni novac, i sada svatko ima koliko mu zatreba.
Car nagrađuje Fausta što mu je omogućio bogatstvo i smatra ga čarobnjakom. Želi da mu dovede Parisa i Helenu, a Mefistofeles mu govori kako da to učini. Daje mu ključ.
Dok Faust traži Parisa i Helenu, Mefistofeles se zabavlja s ljudima na dvoru te im rješava probleme.
Faust hvata Parisa i Helenu, te se zaljubljuje u nju.
”Silom gle on hvata je.
Već lik joj
Magli se”

Faust i Mefistofeles vraćaju se u Faustovu sobu u kojoj je sve isto kao i prije.
Wagner se nalazi u laboratoriju i tamo stvara Homunkulusa koji je pročitao Faustov san te mu odlučuje pomoći zajedno s Mefistofelesom.
”Al sada lijek tražimo ovomu.
Jel sredstvo u te, ded ga primjeni,
Al nije l, slučaj taj prepusti meni.”
Homunkulus, Mefistofeles i Faust odlaze u Grčku. Svaki od njih nešto traži, a naš Faust traži Helenu.
”Odogovrite mi, o slike žena:
Jel od vas koje viđena Helena?”
Sfinge savjetuju Fausta da traži pomoć od Hirena. Hiren odvodi Fausta Mantu.
Mefistofeles među Lamijama traži sebi ljepoticu, no kad ih dodirne, one nestanu.
Gle jedre, drage! Izabrat ću tu!
Uh! Kao da zgrabih motku trsovu”
Homunkulus razgovara s Talesom i Anaksagorom. Tales smatra da sve iz vode nastade, a ovaj drugi da je začetak svega lava.
Mefistofeles dolazi Forkijadama i uzima njihov lik.
”Pred očima se moram sakrit svim,
Da na dnu pakla đavle uplašim.”
Homunkulus s Talesom odlazi Nereju, koji ih upućuje Proteju kako bi se Homunkulus razvio.
Protej se preobrazio u dupina i na svojim je leđima ponio Homunkulusa da se razvije u dubini mora.
Helena dolazi u dvor kako bi sve pripremila za žrtvu kako joj je rekao Menelaj. Tu nalazi Forkijadu i saznaje da je ona sama žrtva. Helena razgovara s Forkijadom i pristaje otići u grad.
Helena u gradu ukazuje naklonost Faustu. Ona zatim rađa Euferiona, Faustovo dijete.
Euferion je čuo veliku buku vojske koja se bori. Poletio je tamo, ali je ubrzo pao mrtav. Helena umire za njim.
Helenina se odjeća rasplinula u Faustovim rukama i pretvorila u oblake koji ga nose u visine.
”Otpuštam oblak što me nježno nosio
Kroz jasne dane preko kopna i mora.”
Čuju se trube koje navještaju bitku dviju vojski, a Mefistofeles želi da Faust zapovijeda jednom od njih.
Faust i Mefistofeles umiješali su se u bitku i, uz njihovu pomoć, careva je vojska pobijedila.
Nadbiskup opominje cara u vezi s čarobnjakom, a car zatim odlučuje izgraditi veliku crkvu kao znak zahvale Bogu zbog pobjede.
Faust je ostario i živi na dvoru u prekrasnoj zemlji koja je oduzeta starcima Filemonu i Baukidi. Faust zbog toga ima grižnju savjesti.
”Te starce gore prognali su,
Jer za svoj dom zaželjeh lipe te,
Ta rijeka, stabla, što moja nisu
Zagorčuju mi sad sve posjede.”
Faust je naredio da se starci premjeste na neko drugo mjesto, pa Mefistofeles s trojicom ode izvršiti taj nalog.
K Faustu dolazi Briga i ostavlja mu kletvu, a on odlučuje izvršiti najteže djelo.
”Dok živi, slijep je ljudski soj,
Na kraju, Fauste, budi sad to i ti.”
Faust je oslijepio i umro, a Mefistofeles je naredio Lemurima da kopaju grob s namjerom da će on uzeti Faustovu dušu.
Fausta polažu u grob, a pakleno se ždrijelo otvara.
”Ja načuh da iz dubine ždrijela
U bijesu struja vatre navire”
Na nebu se pojavljuje Glorija, a zatim anđeli koji uspijevaju uzeti Faustovu dušu i ponijeti ju u nebeske visine. Anđeli su, pokornici i drugi nebeski stanovnici izmolili kod Mater Gloriosa (tj. Kristove majke) spasenje za Fausta.

Johann Wolhgang Goethe

Johann Wolhgang Goethe (1749.-1832.) najveći je njemački pjesnik, književnik i mislilac. Potekao je iz ugledne i imućne građanske obitelji.
Pjesničke prvence objavio je u Leipzigu, gdje je studirao pravo. Plaćao je danak pomodnom klasicizmu u duhu rokokoa. To je bilo između njegove šesnaeste i sedamnaeste godine života, kad se vratio kući “slomljenih krila”.
Roman “Patnje mladog Werthera” učinio ga je najpoznatijim i najslavnijim njemačkim autorom. Prvi je njemački pisac koji je postigao svjetsko značenje.
Djela: ‘‘Faust”, ” Patnje mladog Werthera”, ” Rimske elegije”, ” Srodne duše”, ” Naukavanje Wilhelma Meistera”…